Ariana Mioš s F-MAX Blacklineom osvaja prometnice Italije, Austrije te Njemačke i ruši stereotipe i predrasude. Svojim primjerom jasno pokazuje da žene danas mogu biti ravnopravne sudionice u ovom zanimanju. Njena hrabrost i odlučnost te hrabrost njenih kolegica inspiriraju sve veći broj žena da se upuste u ovaj izazovan, ali ispunjavajući posao.
Još kao mala djevojčica Ariana je jasno znala što želi raditi u budućnosti i unatoč skepticizmu okoline odlučila je slijediti svoje snove. „Od malih nogu sam voljela bagere, kamione i ostale velike strojeve, no uvijek mi se govorilo da to nije za ženu te da će me proći.“, podijelile je Ariana s nama. „I tako sam nakon srednje škole isprobavala različite poslove, ali uvijek su mi se misli vraćale na posao vozača pa sam odlučila realizirati svoj dječji san. Kao podstanar u Zagrebu, s poslom u tri smjene na prvu mi se činilo nemogućim, kako financijski tako i vremenski, no uz malo volje i puno rada, sve se to riješilo i isplatilo“, ponosno ističe Ariana.
Posao vozačice kamiona nosi sa sobom veliki broj neočekivanih i izazovnih situacija kao što su: zapinjanja po snijegu, puknuća gume, duga čekanja u zastojima, problemi na parkinzima, čekanje po sat vremena na tuš ljeti i slično. Možda upravo zahvaljujući ovim izazovima, zajedništvo i kolegijalnost u ovom zanimanju se osjeti više nego ijednom drugom, kako između kolega, tako i kolegica.
„Ja sam krenula u taj posao, malo uplašena jer su mi prvi kilometri u 'šleperu' bili u Italiji, iznenadila sam se jer doslovno kao da sam otišla na neki drugi svijet. Svi su imali razumijevanja, bili puni podrške, objašnjavali mi kako se što radi“, prisjeća se Ariana i dodaje: „No najviše me se dojmilo kad se zajedništvo, npr. kad se kuha na parkingu zovu se kolege, ako treba kakva pomoć, isti odmah dolaze, nije bitno je li 2 u jutro ili -8°C vani. Svi smo na istom mjestu iz istih razloga, udaljeni od obitelji i prijatelja i zato mislim da nigdje ne postoji tolika kolegijalnost i takva atmosfera kakva je među vozačima. To mi je definitivno najdraža stvar u ovome poslu, a koju da bi potpuno shvatio moraš jednostavno iskusiti.“
Djevojkama i ženama koje razmišljaju o ovom zanimanju poručila je sljedeće: „Prvo što bih poručila djevojkama i ženama koje žele raditi ovaj posao je da ga stvarno moraju voljeti, pogotovo ako se radi o dužim relacijama. Ako ima neke nesigurnosti, uvijek je dobra opcija probati kraće relacije jer nije toliko zahtjevno.“
„Treba steći i iskustvo, ne možeš iz autoškole odmah voziti za npr. Nizozemsku. Također nekima vjerujem ne bi bilo ugodno ići na teren s muškarcem kojeg ne znaju, a žena baš i nema. Nije samo kako bi se reklo sjedi-vozi“, dodaje Ariana.
Ariana svojim primjerom ne samo da dokazuje da žene mogu biti uspješne vozačice kamiona, već je prava inspiracijama drugim ženama da slijede svoje snove i okušaju se u novim izazovima. Nadamo se da će njezina priča biti podsjetnik svim ženama da nema granica onome što one mogu ostvariti - u vozačkoj kabini ili bilo gdje drugdje.